Buđenje pogledom i automatsko skrolanje (O optimalnom broju znakova za post)

Jutro, ležim u krevetu i sa svoje desne osjećam pogled koji pilji u mene. Da, moguće je osjetiti pogled – ako to niste doživjeli, vjerujte mi na riječ.

Ne otvaram oči, pravim se da ne znam što se događa jer po zvuku iz pekare koji dolazi izvana znam da je najviše 6 ujutro. Nakon minutu, dvije odašiljatelj pogleda zaključuje da pogled nije dovoljan, pa zatrese ušima – zna da na to uvijek otvorim oči. Izgovaram ‘Hajde, možeš’, a pas koji mirno sjedi uz rub kreveta i budi pogledom dobiva dozvolu da se uvali u krevet s moje desne strane. Od toga trenutka desna mi je ruka zauzeta češkanjem, a lijeva uzima mobitel.

Lijeva baš i nije najspretnija ruka, pa otvaram Facebook i skrolam kroz feed. Da su barem izmislili automatsko skrolanje ne bih se mučila skrolati palcem lijeve ruke svakih par sekundi! Dakako, automatsko skrolanje odavno postoji, samo ja za to nisam znala.

Par sekundi. To je vrijeme koje prosječno posvetim postovima koji se pojavljuju u feedu. Pogledam sliku, pročitam naslov, skrol dalje. I nisam jedina.

"… in News Feed on Facebook, we’re seeing people spend, on average, 1.7 seconds with a piece of content on mobile compared to 2.5 seconds on desktop."

Nedavno sam napisala tekst za klijenta koji je nakon čitanja pitao mogu li ga malo proširiti, ubaciti još neke specifičnosti. Tekst u originalu debelo prelazi jednu A4 stranicu. Naravno da ga mogu “malo proširiti”, no bojim se da ga nitko neće pročitati, jer već i sada smo obilato premašili preporučene okvire. Jedno je kada duge tekstove pišem za svoj gušt – ali, klijent te tekstove plaća i očekuje da što više uloži (u njegovim očima to znači što više materijala ponudi čitatelju), to više i dobije natrag. U svijetu interneta stvari ne funkcioniraju baš tako, jer ljudi na Internet rijetko dolaze čitati. Nemaju koncentracije, izbora je previše (guglajte “Barry Schwartz: The Paradox of Choice”).

Da bi netko doista pročitao tekst dulji od 13 riječi, ta ga tema mora jako zanimati osobno, tekst mora imati intrigantan i obećavajući uvod, a mora biti i [nepristojna riječ na j] dobro napisan i zanimljiv.

Ako na tren zaboravimo na preporuke marketingaša koje govore da je video Bog, a da je sve vas koji biste i dalje pisali tekstualne postove pregazilo vrijeme, dolazimo do podatka koji govori da je optimalna duljina tekstualnog posta na Facebooku – ni manje ni više – do 50 znakova.

Z-N-A-K-O-V-A.

Ne pedeset riječi, nego znakova. Do ovoga trenutka ovaj post ima preko 2.000 znakova, pa ako i dalje čitate molim da mi se javite u inbox da Vam svakome ponaosob rukom nacrtam zahvalnicu i pošaljem poštom – da, onom običnom, old school, snail-mail poštom – na Vašu adresu, jer ako ste došli do ove rečenice, vrlo vjerojatno Vam se sviđaju takve old-school fore.

Podijeli na

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn

Leave a Reply

2 Responses

  1. Pročitano do kraja, molim zahvalnicu 🙂
    No, očito sam old-scool, te tu sposobnost da pročitam tekstove do kraja prodajem kroz znanje koje njima dobijem i svaki puta me iznova začuđuje da ljudi nisu u stanju pročitati 50 prosto proširenih rečenica nego plaćaju nekome (i meni) da im prodam nešto što lijepo piše.

    1. Zahvalnicu ću vrlo rado poslati 🙂 čim mi javite na koju adresu.
      Konkretno ovaj tekst, koji u mojim očima ne izgleda predugo ni prekomplicirano, je jako loše prošao u automatskoj provjeri kvalitete teksta i čitljivosti. Evo što kaže: “Try to make shorter sentences, using less difficult words to improve readability.” Možda nije stvar samo u tome da se koncentracija promijenila zbog ekrana kao takvog, već je količina sadržaja koju ljudi dobe servirano na dnevnoj bazi ogromna i jednostavno neprobavljiva. I tu opet dolazimo do paradoksa izbora koji je po meni baš fascinantna priča, no o tome više nekom drugom prilikom 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *